Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida

 

ZAKONOM O PROFESIONALNOJ REHABILITACIJI, OSPOSOBLJAVANJU I ZAPOŠLJAVANJU INVALIDA

(«Službeni glasnik Republike Srpske» broj:98/04) uredena su prava, uslovi i postupak profesionalne rehabilitacije, osposobljavanja i zapošljavanja lica sa invaliditetom i smanjenom radnom sposobnošcu;

 

 

 

Član 2.

 

Invalid, prema ovom zakonu, jeste svako lice kod kojeg postoji tjelesno, čulno ili mentalno oštećenje i mentalna retardacija, koje za posljedicu ima trajnu ili privremeno (na najmanje 12 mjeseci) smanjenu mogućnost rada i zadovoljavanja ličnih potreba u svakodnevnom životu.

Invalid smanjenih radnih sposobnosti je lice čiji invaliditet, u odnosu na sposobnosti lica invaliditeta jednake ili slične životne dobi, jednakog ili sličnog obrazovanja, u jednakom ili sličnim uslovima rada, na jednakim ili sličnim poslovima, ima za posljedicu trajnu ili privremenu ( na najmanje 12 mjeseci ) smanjenu mogućnost radnog osposobljavanja i zaposlenja na tržištu rada, pod opštim uslovima.

Izuzetno, invalidom se može smatrati i lice s invaliditetom čiji je radni učinak u granicama očekivanog, ako se na osnovu smanjenih stvarnih i procijenjenih opštih sposbnosti takvog lica ocijeni da je to u interesu očuvanja njegovih tjelesnih, čulnih i mentalnih sposobnosti.

 

Član 9.

 

O pravu invalida na profesionalnu rehabilitaciju odlučuju nadležni organi iz člana 6. st. 1 i 2. ovog zakona.

Postupak za priznavanje prava na profesionalnu rehabilitaciju pokreće se na prijedlog subjekata iz člana 13. stav 1. tačka 1. (preduzeće, odnosno organ ili organizacija i drugo fizičko i pravno lice, kod kojeg je invalid bio u radnom odnosu na dan utvrđivanja invalidnosti, odnosno preostale radne sposobnosti- za invalide u radnom odnosu) i Zavoda za zapošljavanje za nezaposlene invalide i zahtjevom invalida, odnosno njegovog zakonskog zastupnika ili staraoca. Uz zahtjev se prilaže dokaz o utvrđenom invaliditetu i smanjenoj radnoj sposobnosti.

Ožalbi protiv prvostepenog rješenja iz stava 1. ovog člana odlučuje ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu.

 

Član 11.

 

Invalidi imaju pravo na zapošljavanje na tržištu rada pod opštim ili posebnim uslovima.

Pravo na zapošljavanje pod posebnim uslovima propisanim članom 15. stav 2. ovog zakona imaju invalidi sa najmanje 40% invalidnosti, lica sa najmanje 70% tjelesnog oštećenja i lica sa lakom i umjerenom mentalnom retardacijom.

Invalidnost u smislu predhodnog stava utvrđuje se prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, propisima o socijalnom zaštiti, a za vojne i civilne invalide rata po propisima koji se odnose na njih.

Pod posebnim uslovima iz stava 1. ovog člana smatraju se uslovi koji su prilagođeni psihofizičkim i drugim sposobnostima invalida.

 

 

 

 

Član 12.

 

Pravo na zapošljavanje u smislu ovog zakona ima invalid kod koga je utvrđena preostala radna sposobnost, a koji nije stekao uslove za ostvarivanje prava na bilo koju vrstu penzije, pod uslovom da je radno osposobljen.

Ako se radno osposobljavanje vrši dokvalifikacijom invalida radi zapošljavanja, taj vid radnog osposobljavanjamože ostvariti invalid koji nije navršio 55 godina života i koji se, s obzirom na prirodu i vrstu preostale radne sposobnosti, može osposobiti za rad na odgovarajućem poslu s punim radnim vremenom, što utvrđuje stručni organ u skladu sa propisima o penzijsko-invalidskom osiguranju.

 

Član 15.

 

Zapošljavanjem invalida pod opštim uslovima smatra se zapošljavanje na otvorenom tržištu rada u državnim organima, javnim ustanovama i preduzećima u vlasništvu Republike, koja nisu osnovana za zapošljavanje lica sa invaliditetom u skladu sa ovim zakonom.

Zapošljavanje pod posebnim uslovima je zapošljavanje u ustanovi, preduzeću ili zaštitnoj radionici osnovanim radi zapošljavanja invalida koji se na osnovu radnih i opštih sposobnosti ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada ili održati svoje zaposlenje uz primjenu olakšica iz člana 44. ovog zakona.

Zapošljavanje pod posebnim uslovima smatra se i samozapošljavanje (osnivanje vlastitog preduzeća i obavljanje samostalne djelatnosti), te zapošljavanje u porodičnom preduzeću.

 

Član 16.

 

Zapošljavanjem pod opštim uslovima podrazumjeva se zapošljavanje invalida u organima državne uprave, organima pravosuđa i drugih državnim organima, organima lokalne uprave, javnim službama, ustanovama i fondovima, te preduzećima u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu RS.

Organi i druga lica iz stava 1. ovog člana dužni su na odgovarajućem radnom mjestu, prema vlastitom izboru, u odgovarajućeim radnim uslovima imati zaposleno:

- do 31. decembra 2005. najmanje jedno lice s invaliditetom, na svakih

49 zaposlenih,

- do 31. decembra 2006. najmanje jedno lice s invaliditetom, na svakih

32 zaposlenih,

- do 31. decembra 2007. najmanje jedno lice s invaliditetom, na svakih

24 zaposlenih,

- do 31. decembra 2008. najmanje jedno lice s invaliditetom, na svakih

19 zaposlenih,

- do 31. decembra 2009. najmanje jedno lice s invaliditetom, na svakih

16 zaposlenih.

 

Poslodavcem koji podliježe obavezi iz stava 2. ovog člana, a nije ispunio tu obavezu, dužan je svakog mjeseca prilikom isplate plata uplaćivati Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica s invaliditetom poseban doprinos u visini od 0,2% od isplaćene mjesečne bruto plate svih zaposlenih.